O čemu se radi?
Dizajn kao primenjena umetnost sa svojim pod-disciplinama (grafički, industrijski, enterijer…) je pozicioniran na preseku više svetova koji ne funkcionišu prema identičnim principima. Zbog takve prirode, on mora da zadovolji čitav niz faktora da bi bio uspešan i ispunio cilj. Dizajn je neodvojivi deo svakodnevice, a proizvod (ili usluga) se na kompleksnom tržištu post-industrijskog društva suočava pre svega sa informisanim i izbirljivim potrošačima, kao i sa potpuno novom percepcijom „vrednosti“.
Očigledno je da su i na mikro i na makro nivou za uspešan dizajn neophodna intenzivne pripremne faze. To se, uprošćeno, svodi na traženje asocijacija i ključnih reči koji će definisati ili usmeriti projekat, analizu meta-faktora („neopipljivi“ ili „nevidljivi“ faktori koji značajno utiču na projekat), fokusiranje relevantnih trendova, i na koncu razvojem dizajn scenarija odnosno “mekog” projektnog zadatka koji će usmeriti i stimulisati dalji proces dizajniranja bez sputavanja. Dodatno, u okviru ovog procesa, zbog vremenskog faktora, može se uvrstiti i anticipacija trendova. Zato se ovaj proces najčešće radi u timovima sastavljenim od stručnjaka iz različitih srodnih disciplina – marketing, dizajn, arhitektura, menadžment, psihologija…
Konačno, svrha ovakvog transdisciplinarnog pristupa dizajniranju je baziranje dizajn predloga na činjenicama, ili dokazivim stavovima izgrađenim na najverovatnijim pretpostavkama – pomeranje u zonu u kojoj se dizajn gradi na čvrstim temeljima, u meri u kojoj je to za dati projekat moguće.
Radionica se nadovezuje na predavanje koje je Stanojević održao u našem dizajn inkubatoru u novembru 2013. godine